Verovatno su mnogima odmah pali na pamet razni naučno-fantastični filmovi sa sličnom tematikom, u kojima su naučnici pokušali da raznesu asteroid i tako spasu svet. U nekim scenarijima to im je pošlo za rukom, a u nekima ne. Ali sada se više ne radi o fiktivnoj fabuli, već o stvarnom događaju i postavlja se pitanje – da li treba da nas bude strah?
Ne znamo kako će se ponašati asteroid
Evropska svemirska agencija (ESA) i agencija NASA najavile su još 2015. pokretanje zajedničkog projekta procene opasnosti udara i preusmeravanja asteroida (AIDA), ali nedavna otkrića iz drugih misija na asteroide promenila su neke njihove koncepte, piše Science Alert.
Naprimer, kada je u aprilu ove godine JAXA letelica Hayabusa-2 bombardovala asteroid Ryugu, napravila je mnogo veći krater od očekivanog. Osim toga, uočila je da se materijal na površini asteroida ponaša poput peska; što bi moglo da utiče na uspeh kinetičkog otklona.
“Kada je Hayabusa-2 bombardovala asteroid, pokazalo se da nema kohezije na površini i da se regolit ponašao poput peska. Tokom procesa je bio dominantan uticaj gravitacije, a ne unutrašnja snaga materijala od kojeg je napravljen asteroid”, objasnio je planetarni naučnik Patrik Mišel iz francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS).
“Ako je gravitacija takođe dominantna na Didimosu B, mogli bismo završiti s mnogo većim kraterom nego što su to predvideli modeli i laboratorijski eksperimenti. Zapravo, mi vrlo malo toga znamo o ponašanju manjih svemirskih tela, a to bi moglo da ima velike posledice za planetarnu obranu”, dodao je.
Projekat DART
Agencije planiraju da u Didimos B zabiju NASA letelicu Double Asteroid Redirection Test (DART). Lansiranje bi trebalo da se desi u julu 2021., a sudar s asteroidom u septembru 2022. Sudar će snimati mali uređaj LICIAcube koji će se pre njega odvojiti od letelice DART, a teleskopi na Zemlji pratiće naknadno ponašanje Didimosa B kako bi utvrdili da li se menja njegova putanja.
Nakon toga sledi drugi deo misije, kada će 2023. godine ESA poslati Heru, omanju posmatračku svemirsku letelicu koja bi trebala stići do Didimosa B 2027. i detaljnije ga osmotriti.
Koliko je to opasno za nas?
Naučnici smatraju da je binarni sistem Didimos savršeno mesto za testiranje preusmeravanja putanje asteroida. Radi se o objektu koji prolazi blizu Zemlje (NEO), ali čija putanja nije usmerena prema našoj planeti, što znači da testiranje ne bi trebalo da krene pogrešnim putem.
“Nije na putu da se sudari sa Zemljom i stoga ne predstavlja trenutnu pretnju planeti Međutim, njegova binarna priroda omogućiće DART-u da testira i proceni učinke kinetičkog udara”, dodala je.
Veći objekt u ovome binarnom sistemu, Didimos A, ima prečnik oko 780 metara, a manji, Didimos B, oko 160 metara. Kada DART udari u Didimos B brzinom od 23.760 kilometara na sat, trebao bi u maloj meri da promeni brzinu asteroida, odnosno promena će biti samo nekoliko santimetara u sekundi.
Ta promena putanje trebala bi da bude izuzetno mala, odnosno očitavaće će se samo u brzini orbitiranja Didimosa B oko Didimosa A. Dakle, ne bi trebalo da se promeni sama putanja binarnog sistema, ali bi nam eksperiment pokazao da li su takve promene uopšte moguće.
Huge Asteroid Apophis Flies By Earth on Friday the 13th in 2029. A Lucky Day for Scientists https://t.co/uYe3FtAJmN
— William (@W_Kopantchuk) September 22, 2019
Možda će se mnogima ovaj pokušaj činiti previše riskantnim. Zašto napraviti tako nešto kada nas do sada nije pogodio takav asteroid koji je uništio celu civilizaciju? Ali mnogi astronomi se ne slažu s pretpostavkom da smo u potpunosti sigurni. To što nas nije zatekla takva katastrofa u nedavnoj prošlosti ne garantuje da nas neće zadesiti u budućnosti.
Svemir je ipak opasno mesto, s mogo putujućih objekata raznih veličina, a Zemlja se nalazi usred svega toga; bez odgovarajuće zaštite.
Na primer u petak 13. aprila 2029. pored nas će izuzetno blizu projuriti ogroman asteroid naziva Apofis. Da, dobro ste pročitali – petak 13.
Apophis stiže u petak 13.
Asteroid Apfis je prečnika oko 340 metara, a 2029. će proći unutar 31.000 kilometara udaljenosti od Zemljine površine, piše Space.com. Zvuči mnogo? Možda će podatak da će asteroid proći na visini naših najudaljenijih umjetnih satelita ili da je Mesec od našeg planeta udaljen u prosjeku 384.400 kilometara promijeniti to mišljenje.
Mada su danas naučnici podosta sigurni da Apofis 2029. neće pogoditi Zemlju, oni ne mogu isključiti mogućnost da se to neće dogoditi u budućnosti. Naime, u okolini naše planete ima mnogo drugih velikih svemirskih tela koja kruže oko Sunca. Stručnjaci planetarne obrane prate ove objekte i pokušavaju da saznaju koji od njih predstavljaju ozbiljniju pretnju.
Ako otkriju svemirsko telo koje može da nanese ogromnu štetu našoj civilizaciji, ili je sasvim uništi, bilo bi dobro da znamo možemo li preusmeriti njegovu putanju. I najmanji pomak putanje, ako se izvede na vreme, mogao bi značiti spas za našu planetu.