Kada bi mogli da putujemo unazad kroz vreme i kada bismo posetili Mars pre nekih 3,5 miliona godina, on bi izgledao sasvim drugačije nego što izgleda danas.
U dnu kratera Gale, koji istražuje rover Curiosity i koji je promera 150 kilometara, najverovatnje bismo videli gomilu malih jezera.
Moguće je da su tada niz obronke kratera tekli potoci. Kako su prolazile godine, ti vodeni sistemi su presušili, a zatim se ponovno pojavili; u ciklusu koji se verovatno iznova ponavljao tokom više miliona godina, piše NASA.
Ovako su drevni krajolik Marsa opisali astrofizičari koji vode projekat Curiosity u svom istraživanju koje je nedavno objavljeno u uglednom naučnom časopisu Nature Geoscience.
Naučnici su naime na Crvenoj planeti u krateru Gale uočili stene koje sadrže mineralne soli; što smatraju za dokaz da se tim područjem rasprostirao niz plitkih jezera. Depoziti mineralnih soli ukazuju na klimatske fluktuacije koje su atmosferu te daleke planete transformisali iz relativno tople i vlažne u ledenu pustinju kakvu vidimo danas.
Slatkovodna jezera na dnu kratera
Stručnjaci bi hteli da saznaju koliko je trajao taj prelaz i kada se tačno dogodio. Ovaj najnoviji trag mogao bi da bude uvod u mnoga buduća otkrića koja čekaju rover, a koji se zaputio prema regiji naziva “područje sulfata”.
Za taj se predeo smatra da je nastao u vrlo suvom okruženju, za razliku od nižeg dela kratera gde je Curiosity otkrio dokaze o postojanju drevnih slatkovodnih jezera.
Krater Gale nastao je u davnoj prošlosti nakon snažnog udara svemirskog tela u površinu Crvene planete. Sedimenti koje su nosili voda i vetar, ubrzo su ispunili podnožje kratera; sloj po sloj.
Nakon što se talog stvrdnuo, vetar je iz te slojevite stene isklesao visoku planinu Šarp, na koju se ovih dana penje rover Kjurioziti.
Rover se sada nalazi na podnožju te planine i istražuje slojeve Marsove istorije koji otkrivaju u kakvom su se okruženju formirale stene tog perioda.
“Drugi deo zagonetke je razumevanje kako i kada je klima Crvene planete počela da se menja i koliko se dugo na Marsu mogao razvijati život“, dodao je.
Soli ostrva Saton
Viliam Rapin i njegove kolege opisali su u svom istraživanju 150 metara visok predeo stena nazvanih “Ostrvo Saton”, a koje je Curiosity posetio 2017. godine. Na temelju niza uočenih pukotina naučnici su već pre znali da je to područje pogađalo razdoblje suša, ali pronalazak mineralnih soli sugeriše da se voda na tom mestu koncentrisala u slanu otopinu.
Naime, kada jezero u potpunosti presuši, obično iza sebe ostavlja gomile čistih kristala soli. Ali soli na ostrvu Saton su drugačijeg sastava. Kao prvo, radi se o mineralnim solima, a ne o stonoj soli. Drugo, te soli su pomešane sa sedimentom, što sugeriše da su se kristalizovale u vlažnom okruženju; verovatno pri isparavanju plitkih jezeraca s mlakom vodom.
“Dok se penjemo na planinu Šarp, primećujemo trend prelaska iz vlažnijeg područja u suše”, rekao je fizičar Ešvin Vasavada iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory.
“Ali, taj trend se nije nužno odvijao linearno. Verovatno su postojali vlažniji i sušnijii periodi koji su se smenjivali“, dodao je fizičar NASA.