Potraga za njim trajala je skoro četvrt veka, a otkriće je bilo udarna vest u svetskim medijima. Iako je od početka potrage 1906. godine snimljen čak 14 puta, nije prepoznat sve do zvaničnog otkrića kada ga je Klajd Tombi spazio na fotografijama 18. februara 1930. godine.
Opservatorija „Louel“ raspisala je konkurs za imenovanje nove planete, a dobila je više od hiljadu predloga iz čitavog sveta. Na kraju je odabrano ime rimskog boga podzemlja, na predlog 11-godišnje učenice Venecije Barni iz Oksforda.
Ime je bilo pun pogodak, pošto je poslužilo Voltu Dizniju da iste godine ljubimca Mikija Mausa nazove Pluton, a početkom 40-ih Glen Siborg nazvao je element plutonijum i započeo tradiciju imenovanja novih elemenata po planetama.
Pluton je deveti po veličini i deseti po masi objekat koji kruži oko Sunca. Za jednu rotaciju oko svoje ose potrebno mu je malo više od šest zemaljskih dana. Najvećim delom se sastoji od zaleđenog azota. Zbog udaljenosti, svetlosti sa Sunca treba pet i po sati da dođe do njega, temperatura se kreće ispod 200 stepeni Celzijusa.
Uprkos maloj masi (18 odsto Mesečeve mase) oko njega kruži čak pet satelita – Haron, Hidra, Nikta, Kerber i Stiks. Zbog slične veličine, mnogi naučnici smatraju Pluton i Haron kao dvojnu planetu. Centar mase sistema Pluton-Haron, nalazi se izvan Plutona, što je jedinstven slučaj među većim telima Sunčevog sistema.
Status planete izgubio je 2006. godine. Decenijama unazad otkriveno je nekoliko objekata u Kojperovom pojasu slične veličine. Međutim, neposredan razlog bilo je otkriće patuljaste planete Eris, koja je 27 odsto teža od Plutona, koji se od tada podvodi takođe pod patuljastu planetu.