Nagradu „Terpsihora”, prestižno priznanje koje se dodeljuje na godišnjem nivou umetnicima ili institucijama kulture u oblasti umetničke igre, za 2021. godinu dobila je Olga Olćan, ugledna solistkinja Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu.
U intervjuu naša sagovornica kaže da je veoma srećna i ponosna što je baš ona deseti, jubilarni nosilac ove nagrade koja joj je uručena 29. aprila – Svetskog dana igre, na svečanosti na Sceni „Raša Plaović”.
„Vest sam primila sa iskrenom radošću. Nagradu One koja voli da igra (Terpsihora) dobila sam za široki dijapazon uloga u ne strogo klasičnoj formi i ne nužno samo glavnim ulogama. Drago mi je da su zalaganja i trud naišli na odobravanje i javnu pohvalu.
Mislim da to daje nadu i podstrek i drugim umetnicima u daljem radu, i želji za osvajanjem novih uloga i dobijanjem prestižnih nagrada kao što je ova. Nagrade su lepa društvena priznanja koja u mom slučaju bude osećaj pripadnosti esnafu i veliku odgovornost ka daljem umetničkom radu.
Do sada sam u profesionalnoj karijeri dobila nagrade Dimitrije Parlić kao deo ansambla baleta Šest plesova Jiržija Kilijana 2011. godine i nagradu Grada Beograda 2005. godine kao deo ansambla predstave Ko to tamo peva Staše Zurovca. Tu su i Pohvale Narodnog pozorišta za 2006. i 2020. godinu, a Terpsihora je prva individualna nagrada u dosadašnjoj karijeri. Nosiću je sa ponosom”.
Odluka da ovogodišnji laureat nagrade Terpsihora bude Olga Olćan potvrda je dugogodišnjeg umetničkog trajanja na najprofesionalniji način. Urođena potreba da iskaže svoju umetnost Olćanovu je vodila preko različitih scena i repertoara, kroz različite stilove i performanse ne zadržavajući je samo na onome što se od nje kao izvođača očekivalo već podstičući njenu kreativnost i podižući nivo tehnike izvođenja. Duboko posvećena prilikom građenja likova, koje je interpretirala, jako harizmatična i posebno scenična kroz dosadašnju karijeru dokazivala je da nema malih i velikih uloga i da na sceni svaki umetnik jednako doprinosi kvalitetu umetničkog dela. Mercedes, Proročica, Katarina Mediči, Sofka, Žena ratnica – samo su neke od solističkih uloga Olge Olćan, koje bi je mogle opredeliti za ovu nagradu.
„Najvećim uspehom u dosadašnjoj karijeri smatram kontinuirano trajanje punih dvadeset godina na matičnoj sceni kao i na scenama KPGT , Bitef, Madlenianum… Mnoštvo glavnih, solističkih i epizodnih uloga ostavilo je neizbrisiv trag kako tehnički tako i umetnički na moj igrački put. Imala sam čast i zadovoljstvo da sarađujem sa izuzetnim i vodećim umetnicima i koreografima današnjice”, podseća Olga i ukazuje da je svaka njena uloga nosila svoju radost i bol u određenim momentima.
„One me vezuju za različite periode života i tadašnja stremljenja, pitanja, dileme i raskrsnice na koje sam kao i svi nailazila. Neke uloge igram i više od petnaest godina i, naravno, da ih ne igram isto kao na početku. One su rasle sa mnom i u meni, u santimetrima i u srcu, na toliko načina. Pozorište je živa stvar, dan za danom igraš istu ulogu i svaki put si drugačiji, a u pitanju su nijanse. Rad, istrajnost i odanost su ključ uspeha trajanja” smatra Olga Olćan.
Našu sagovornicu, kako je ocenio i stručni žiri, osim uloga, krasi i konstantno visoka profesionalnost i posvećenost pre svega na sceni matičnog Narodnog pozorišta u Beogradu, ali i na drugim nikako zanemarljivim scenama i umetničkim projektima.
Terpsihora – s jedne strane, muza personifikovana kroz igračicu u pokretu, s druge strane je nagrada personifikovana kroz pokret Olge Olćan u neprekidnom, slobodno možemo reći, višedecenijskom trajanju na baletskoj sceni Srbije.
Na kraju, pitamo našu sagovornicu kako vidi svoju karijeru u godinama koje dolaze, da li ima neke neostvarene želje…
„Trudim se da sebe u budućnosti vidim srećnu i spokojnu ostvarivši veliki deo onog što sam i želela. Mislim da baletski igrači koji ceo igrački vek provedu na sceni predstavljaju neprocenjiv značaj za dalji doprinos našoj baletskoj delatnosti. Ne bojim se novih životnih izazova koji mi u budućnosti predstoje, naprotiv. Pomalo im se i radujem. Ipak su to samo nove uloge koje treba odigrati”.
Za Urbancube Mikojan Bezbradica
Strah i brigu za sutra zamenila vežbanjem
Za svakog baletskog umetnika veoma je važno da uvek bude u odličnoj fizičkoj formi koja se postiže skoro svakodnevnim napornim vežbanjem, raznim odricanjima, scenskim nastupima…
Pitali smo Olgu kako se, u tom smislu, snalazi u ovoj već godinu dana nametnutoj „novoj normalnosti“ usled pandemije korona virusa?
Nova normalnost je brzo postala jedina koju imamo i u kojoj što se pre snađemo manje ćemo patiti. Strah i brigu za sutra sam zamenila vežbanjem, radeći na fizičkoj i mentalnoj disciplini. Kod kuće sam vežbala po potrebi, ali smo uglavnom kao Balet Narodnog pozorišta veći period ovih godinu dana radili u izmenjenim i prilagođenim uslovima.
Pored svakodnevnog treninga održavali smo Gala koncerte i pripremili dve bitne premijere domaćih autora Sanje Ninković „Mamac“ i Igora Pastora „Sedam smrtnih grehova“.
Trenutno sam okupirana novim projektom „Mikelanđelo“ Marija Radačovskog, gosta iz Češke, koji će biti premijerno izveden večeras na Velikoj sceni našeg pozorišta.
Mislim da svako vreme treba iskoristiti maksimalno. Mogućnosti, možda, i nisu idealne, ali na nama ostaje da budemo hrabri i disciplinovani prema sebi i drugima. Ovo je, rekla bih, emocijalno uzburkan period, ali i inspirišući. „Umetnost će spasiti svet„.