Astronomi širom sveta s divljenjem i zebnjom posmatrali događaj u svemiru kada se u septembru 2022. svemirska letelica Impaktopr namerno zabila u asteroid radi testiranja preusmeravanja nejgove putanje.
Nove fotografije objavili su astronomi koji su koristili vrlo veliki teleskop evropske Južne opservatorije u Čileu. One otkrivaju detaljne prikaze krhotina razasutih nakon izazvanog sudara.
Kao što je poznato svemirska letelica DART, mase oko 544 kilograma, zabila se u asteroid Dimorfos brzinom od 20.921 km/h u pokušaju da promeni putanju svemirske stene.
Bio je to prvi put da je čovečanstvo pokušalo da promenu kretanje nekog nebeskog tela, a rezultati su pokazali da bi se ta tehnologija kinetičkog udara mogla koristiti za skretanje asteroida koji bi mogli biti na putanji sudara sa Zemljom. (Inače, ni Dimorfos, ni veći asteroid koji kruži po imenu Didimos, ne predstavljaju stvarnu pretnju Zemlji.)
Udar DART-a bio je uspešan jer je promenio Dimorfosov orbitalni period oko Didimosa za 33 ugaone minute (skoro pola stepena). Ali isto tako, taj prvi test planetarne obrane, koji se dogodio 11,3 miliona kilometara od Zemlje, ispustio je tone materijala u svemir.
Dva različita tima astronoma koristila su vrlo veliki teleskop za proučavanje posledica tog događaja.
– Sudari između asteroida događaju se prirodno, ali to se nikad ne zna unapred. DART je stvarno sjajna prilika za proučavanje kontrolisanog udara, gotovo kao u laboratoriji, kaže glavna autorka studije Siril Opitom, astronomkinja sa Univerziteta u Edinburghu.
Koristeći se teleskopskim instrumentom Multi Unit Spectroscopic Explorer (MUSE), Opitom i njene kolege istraživači mesec dana su pratili oblak krhotina koji je nastao prilikom udara.
Činilo se da je oblak kamenja i krhotina koji je isprva odleteo s površine Dimorfosa sačinjen od finih čestica. Danima potom, tim je uočio druge strukture u oblaku krhotina, poput gbrupa i spirala većih čestica, kao i dugački rep poput komete koji je pratio asteroid.
Instrument MUSE omogućio je istraživačima da posmatraju oblak kroz duginu svetlost kako bi potražili hemikalije i gasove. Ipak, tim nije mogao da detektuju vodu ni kiseonik.
Ne očekujemo da asteroidi sadrži značajne količine leda, pa bi otkrivanje bilo kakvog traga vode bilo pravo iznenađenje- dodaje astronomkinja.
Tim je takođe pazio na bilo kakav trag same svemirske letelice DART, uključujući pogonsko gorivo koje je koristila za putovanje do asteroida.
– Znali smo da je to daleko jer količina gasa koja bi ostala u rezervoarima iz pogonskog sistema ne bi bila velika. Nadalje, neki od njih otputovali bi već predaleko da bismo ih otkrili MUSE-om u trenutku kada smo počeli promatrati”, zaključuje Opitom.