Od guvernera Džej Inslija i člana Demokratske stranke, očekuje se potpisivanje zakona u narednoj nedelji, kako bi se legalizovala “organska redukcija” i “vodena kremacija” (proces rastapanja koji se tehnički naziva alkalna hidroliza) kao alternativa sahranjivanju i kremiranju.
Insli se takođe bori i za predsedničku nominaciju 2020. godine kroz platformu zaštite okoline, a šta je ekološki prihvatljivije od korišćenja vlastitih posmrtnih ostataka za đubrenje zemlje? Ako prođe, zakon će stupiti na snagu sledećeg meseca.
“Vodena kremacija” je legalna u osam drugih američkih saveznih država, iako se susrela sa protivljenjima katoličkih sveštenika, koji veruju da zakon ne pokazuje poštovanje prema mrtvima, jer se u osnovi leševi u vodenom stanju slivaju u odvod.
Gledajući s vedrije strane, ovakav proces proizvodi samo četvrtinu emisije ugljen-dioksida u oodnosu na redovnu kremaciju – kojoj se takođe protivila Katolička crkva sve do šezdesetih godina.
“Organska redukcija”,međutim, je nova ideja, koja se rodila nakon sedam godina istraživanja dizajnerke Ketrin Spejd i tima naučnika koje je angažovala da dokaže da je ideja pretvaranja ljudi u đubrivo – sigurna i izvodljiva.
Nakon što je pokazala da je raspadanje ljudskih tela u tlu zadovoljilo zakonske standarde za opasne nusproizvode – metale, patogene i druge zagađivače koji bi mogli naštetiti okolini – ambiciozna “lešinarka” je uspela da se njen san ozbiljno shvati od strane “organizacija za snabdevanje mrtvih” i na kraju – zakonodavaca.
Vašingtonski senat i dom usvojili su zakon s jakom dvostranačkom podrškom ranije ove godine.
Sada je Ketrin Spejd ispunila svoj san svih vremena, pronalazak ekološkog načina, kojim će se “rešiti” baka i deka, kao izvršna direktorka kompanije Recomposea – „prvog prirodnog organskog pogrebnog preduzeća za smanjenje otpada“ u zemlji.
Planira da naplaćuje oko 5.500 dolara za taj postupak, što je zaista puno, ali ipak manje od 7.000 dolara prosečnih troškova pokopa – i nada se da će otvoriti salon i pokrenuti posao u roku od dve godine, piše RT.
I kako to tačno čovek kompostira leš čoveka?
Leš se stavlja u posudu sa slamom, piljevinom i dodaju se termofilne bakterije, s povremenim usisavanjem vazduha, kako bi se smesa promešala.
Za otprilike mesec dana, telo se rastvori i dobije se kubni metar komposta, koji porodica može poneti kući, kao što bi to uradila i sa pepelom nakon kremacije. Želimo vam ugodno baštovanstvo!