Bili Holidej je 20. aprila ušla u studio sa osmočlanim orkestrom kako bi snimila svoju verziju pesme “Strange Fruit”. Ova stravična pesma o užasima linčovanja na američkom jugu ne samo da je bila najveći hit Bili Holidej, već je postala jedna od najuticajnijih pesama 20. veka, koja nam i danas govori o rasnom nasilju, ističe novinarka BBC-ja Aida Amoako.
Numera, koju je magazin Tajm 1999. godine proglasio pesmom veka, prvobitno se zvala “Bitter Fruit” i napisao ju je učitelj Ejbel Miropol, užasnut fotografijama linčovanja na američkom jugu.
Pesma je 1938. godine ponuđena Bili Holidej, koja je zajedno sa svojim pratiocem na klaviru Sonijem Vajtom i aranžerom Denijem Mendelsonom radila tri nedelje na njoj, pre premijernog izvođenja u njujorškom kafeu Society.
Kako je pesma postala deo njenog nastupa, Bili Holidej se suočavala sa različitim reakcijama, od suza, do napuštanja koncerta i rasističkih provokacija. Radio-stanice, kako u Americi tako i u drugim zemljama sveta, odbijale su da emituju “Strange Fruit”, a njena izdavačka kuća Kolumbija rekords nije htela da je snimi.
Pesma je, međutim, odmah po objavljivanju ostavila dubok trag u američkom društvu. Iako nije bila prva popularna pesma koja se bavila rasnim pitanjima, “Strange Fruit” se izdvajala po svom eksplicitnom sadržaju i istovremenom komercijalnom uspehu.
Aktivisti su pesmu poslali američkim kongresmenima kako bi ih podstakli na usvajanje zakona kojim bi se zabranilo linčovanje, a s vremenom je postala antirasistička himna.
“Linčovanje je postalo neka vrsta metafore i u tom smislu je pesma u narednim decenijama postala više metaforička nego bukvalna”, objasnio je za BBC pisac Dejvid Margolik, autor knjige o pesmi “Strange Fruit”.
Mnogi muzičari su je obradili, ali se izdvaja verzija Nine Simon iz 1965. čije je delove Kanje Vest koristio u svojoj pesmi “Blood on the leaves” iz 2013. godine.
“Strage Fruit” je 2002. godine uvrštena u Nacionalni registar značajnih izdanja Kongresne biblioteke SAD. Njena sposobnost da šokira nikada nije izbledela, i već decenijama inspiriše muzičare da pevaju o nepravdi sa iskrenošću i svešću da pesma može biti vanvremenski podsticaj za društvene promene, ističe BBC.