Nova neviđena animacija pokazuje kako se površina Zemlje pomicala i menjala u proteklih sto miliona godina. Ona je najdetaljniji pogled na istoriju Zemljine topografije dosad. Prikazuje uspon planina, razvoj bazena i prenos velikih mase sedimenata širom sveta putem erozije.
Animacija prikazuje pomicanje tektonskih ploča, velike delove zemljine kore koji se sudaraju jedan s drugim praveći planinske lance i razdvajajući se tvoreći okeanske bazene. Kada te ploče urone u omotač ili Zemljin srednji sloj, u zonama subdukcije dovode do vulkana koji oblikuju planete i zemljotresa. Ali postoje i druge sile koje oblikuju površinu: padavine erodiraju površinu, dok brzina vremenskih uticaja menja emisiju ugljen dioksida u vazduhu, stvarajući povratnu petlju koja povezuje kopno s atmosferom.
– Iako se ples kontinenata opsežno proučava, još uvek smo ograničeni u našem razumevanju i predstavljanju toga kako je Zemljina površina evoluirala. Ono što donosimo s ovim novim modelom jeste način da procenimo kako se ova površina promenila (globalno i tokom geoloških vremenskih perioda) oblikovana njenim interakcijama s atmosferom, hidrosferom, tektonskom dinamikom omotača – kaže Tristan Salles, viši predavač geologije na Univerzitetu u Sidneju, ujedno i glavni autor studije.
Model počinje pre 100 miliona godina usred raspada superkontinenta Pangea, koji se počeo događati pre otprilike 200 miliona godina. Na početku animacije već se raspoznaju kontinenti koji će postati Afrika i Južna Amerika, s tim da se kontinenti severne hemisfere spajaju nekoliko desetaka miliona godina kasnije. Plavom bojom prikazan je tok vode, a crvenom bojom intenzitet taloženja novih sedimenata erozijom.
– Ovaj model visoke razlučivosti bez presedana Zemljine nedavne prošlosti omogućiće geolozima potpunije i dinamičnije razumevanje Zemljine površine – dodaje autor studije Laurent Huson, geolog na Institutu za o Zemlji (ISTerre) ) u Grenoblu.
Spajanje svih ovih različitih pritisaka na evoluciju Zemlje, od pomicanja ploča preko protoka vode do sporih promena u njenom omotaču, pruža novi način postavljanja pitanja o svemu, od regulacije klime do načina kruženje atmosfere i erozije kopna.
Istraživači su otkrili da je stopa kretanja sedimenta širom sveta verovatno mnogo veća od onoga što naučnici veruju na temelju posmatranja, verovatno zato što je sedimentni zapis fragmentiran. Sveukupne stope erozije bile su prilično stabilne u poslednjih sto miliona godina, ali je došlo do promena u tome da li će neki sediment završiti zarobljen u bazenima na niskim nadmorskim visinama na kopnu ili na kraju otiče u more. Na primer, došlo je do udvostručenja toka sedimenta u okeane između 60 i 30 miliona godina, što je verovatno povezano s izdizanjem planina Himalaja i tibetanske visoravni, napisali su istraživači.
Takve bi nijanse mogle da budu važne, rekao je Salles. Na primer, neki od najranijih života formirani su u plitkim morskim sredinama, gde su mikroorganizmi prvi put iskoristili fotosintezu i za sobom ostavili mineralizovane formacije poznate kao stromatoliti.
– Smatra se da je tok sedimentacije mogao osigurati izvor hranjivih tvari tim ranim organizmima, omogućujući im da napreduju i evoluiraju tokom vremena. Mi predviđamo da bi se naš model mogao koristiti za testiranje tako dugotrajnih hipoteza o poreklu života na Zemlji- zaključuje Salles.