Grad Mohendžo Daro je otkrio Džon Hubert Maršal1920 tih. Jezik civilizacije doline Inda još nije dešifrovan, tako da se pravo ime grada ne zna. Mohendžo-daro na sindskom znači „grad mrtvih“.
U starom indijskom epu “Mahabharata” govori se, izmedu ostalog, i o velelepnom gradu Mohendžo Darou, koji je naprosto zbrisan sa lica zemlje. Nestao je pod veoma tajanstvenim okolnostima. Na nebu se iznenada pojavilo zaslepljujuće svetlo, vazduh je snažno zastrujao, a zatim je usledila snažna eksplozija. Od visoke temperature okolne vode su prokuvale, a “ribe su izgledale kao pečene”.
Mohendžo-daro je grad, koji je planski građen, sa mrežom ulica. Grad je građen pomoću cigala od pečenog blata, cigala osušenih na suncu i drveta. Grad je imao napredan kanalizacioni sistem i mnoštvo građevina sa do dva sprata i velikim bazenima.
Bazeni su bili dobro izgrađeni i imali su sloj prirodnog katrana, koji bi zadržavao vodu. Pošto je Mohendžo-daro bio poljoprivredni grad imao je veliku, centralnu pijacu. Imao je i građevinu sa podzemnim zagrevanjem, moguće za zagrevanje vode za kupanje.
Grad je podeljen u dva dela: citadelu i donji grad. Većina donjeg grada još nije otkopana, a za citadelu se zna da je imala javna kupatila, da je predstavljala veliko područje u kome je moglo stanovati oko 5.000 ljudi i da je imala dve velike dvorane.
Grad je razaran i ponovo građen najmanje sedam puta. Svaki put bi se novi grad gradio povrh staroga.
Iskopine su potvrdile drevna predanja o stravicnoj katastrofi, koja je iza sebe ostavila neverovatnu pustoš. Nalaženo je otopljeno kamenje i tragovi požara na rastojanju od jednog kilometra građevine su bile potpuno razrušene.
Po položaju ljudskih skeleta bilo je očigledno da su nesrećni stanovnici Mohendžo Dara samo nekoliko trenutaka pre katastrofe mirno hodali ulicama, obavljajuci uobičajene dnevne poslove.
Zgarište uništenog staroindijskog grada podsećalo je na Hirošimu i Nagasaki nakon eksplozije atomskih bombi, prilikom kojih su udari i radijacija dolazili odozgo, s neba.
Dmitrev odbacuje mogućnost nuklearne katastrofe, invazije iz svemira
Ipak ruski naučnik Mihail Dmitrev, doktor hemijskih nauka, odbacuje tu mogućnost zbog toga što u Mohendžo Darou nisu nadeni nikakvi tragovi radioaktivnosti. On odbacuje i verziju koja govori o invaziji iz svemira o čemu, takođe, nalazimo naznake u staroindijskom epu.
On katastrofu pokušava da objasniti zemaljskim, prirodnim uzrocima. Prema njegovoj teoriji, Mohendžo Daro je uništio zastrašujuci pljusak – kuglastih munja.
Naučnici su ustanovili da loptaste munje, nakon što eksplodiraju, iza sebe ostavljaju otrovne supstance koje zagaduju vazduh. Tako vidimo da su žitelji Mohendzo Dara mogli da stadaju ne samo od eksplozije i požara, već i od otrovnih gasova.
Proračuni ukazuju da je za vreme te prastare katastrofe u atmosferi moglo da bude oko 3.000 kuglastih munja promera do 30 cm. Srećom, sličnu katastrofu čovečanstvo ne pamti.
Od loptastih munja gotovo da nemamo odbranu?!
Postavlja se pitanje: da li smo u mogućnosti da se suprotstavimo opasnim posledicama ovih prirodnih pojava?
Užasno je i pomisliti šta bi se danas desilo sa savremenim višemilionskim gradom da se nekim čudnim sklopom prirodnih faktora u atmosferi pojavi na hiljade loptastih munja. Katastrofa bi se zasigurno ponovila, a posledice bi bile slične kao i u Mohendžo Daru?!