Mnogi astronomi su uvereni kako su na korak do otkrića koji će promeniti udžbenike širom sveta.
– Svaki put kada snimamo sliku- rekao je Surhud More, astronom Univerziteta u Tokiju – Postoji mogućnost da se na slici pojavi Planeta devet.
Olakšavajuće okolnosti, kojih je sve više, i dalje govore o mogućnosti postojanja devete planete, hipotetičkog kosmičkog tela koje je daleko iza Neptuna. Međutim, do sada ga niti jedan teleskop nije uspeo da snimi.
Majkl Braun (Michael Brown), astronom Kalifornijskog tehnološkog Instituta, kaže kako je „večni optimista” da će ga neko uskoro pronaći. Međutim, postoji opravdani strah za verovanje da bi Palenta devet, ako postoji, mogla da bude nevidljiva postojećim opservatorijima.
Braun i njegov kolega Konstantin Batikin dve godine kasnije predstavili su svojevrsno viđenje Planeta devet: „Uznemirujući”, kako ga nazivaju, ima težinu koja je čak između pet i dvadeset zemljinih i prati eliptičke putanje čak stotine hiljada puta udaljenije od Sunca nego Zemlja.
I Braun i Šepard vode timove koji traže Planetu devet sa Subaruovim teleskopom na Havajima. Subaru ima široko vidno polje, i to pomaže timovima da pretražuju potencijalno područje pretraživanja koje je veličine od 4000 punih meseca.
Tokom protekle dve godine, svaki je tim osigurao sedam dana gledanja svake godine. Sa savršenim vremenom, to bi bilo dovoljno za pokrivanje većine područja interesa. Ali, vetrovite i oblačne noći upropastile su brojne planove.
Čak i ako astronomi uspeju da pokriju područje pretraživanja, kosmički loša sreća mogla bi da zadrži planetu skrivenom. Možda je izgubljen u svetlosnom onečišćenju Mlečnog puta, ili se skriva u svetlu zvijezde?!
Stoga je potrebno planiranje i drugih metoda traženja. Jedna od ideja je da se traži toplina koju bi planeta trebalo da emituje direktno.
Luhman je isključio mogućnost da je Planeta devet gasovita kao Jupiter, Saturn, Uran i Neptun s analizom infracrvenih podataka iz 2014. godine. Ipak, fizičari očekuju manju, hladniju planetu devet. Ona će zasjati u milimetarskom delu spektra, koji je između infracrvenog svetla i mikrotalasa.
Trenutni milimetarski teleskopi na Antarktiku i Čileu mogli bi da otkriju Planetu devet, ako bi krenuli u potragu za njim, tvrdi Gilbert Holder, kosmolog Univerziteta Illinois, navodeći da su ti isti instrumenti mapirali kosmičku mikrotalasnu pozadinu (CMB) ili svetlo koje je preostalo još od početka svemira.
Potraga za Planetom devet će se nastaviti, a u slučaju da deveta planeta ne postoji naučnici su uvereni da će samo istraživanje doprineti mnogim drugim otkrićima, piše Vašington Post.